VAŠINGTONSKA DEKLARACIJA SVETSKE ANTI-IMPERIJALISTIČKE PLATFORME

Prenosimo u celosti Vašingtonsku deklaraciju, koju je Svetska antiimperijalistička platforma usvojila 11. jula:
NATO imperijalizam može biti poražen ako izgradimo svetsku Osovinu otpora!
Prepoznajući da je krajnji uzrok svih ratova koji trenutno besne širom sveta imperijalistički, monopolistički kapitalizam, globalni ekonomski sistem dominacije i supereksploatacije, mi, partije i organizacije Svetske antiimperijalističke platforme, izjavljujemo sledeće:
– Da su tokom poslednje dve godine rata NATO-a protiv Rusije, preko fašističkih posrednika u Ukrajini, otkrivene mnoge slabosti unutar imperijalističkog kampa.
– Da devet meseci imperijalističkog rata (rata NATO-a po svemu osim po imenu) protiv naroda Bliskog istoka preko cionističkih satelita u Palestini samo pogoršava ove slabosti i dodatno ih razotkriva.
– Da je rat u Ukrajini prvi put otkrio ekonomsku slabost NATO imperijalista, koji su sankcijama pokušali da unište rusku ekonomiju, da bi je na kraju ojačali, dodatno oštetivši svoju sopstvenu.
– Da je kao rezultat toga ekonomska kriza, koju su imperijalističke zemlje pokušavale da izbegnu, samo pogoršana, dok sa rastućim cenama energije i inflacijom evropska industrija postaje neodrživa, a troškovi života za obične radnike naglo rastu.
– Da je rat u Palestini dodatno razotkrio ovu slabost, otkrivajući da uprkos skoro neograničenoj podršci koja se pruža naseljenicima-kolonistima, njihovi zapadni patroni više nisu u stanju da održavaju cionističku ekonomiju.
– Da je rat u Ukrajini, takođe, otkrio vojnu slabost imperijalističkih zemalja, koje su dugo pod pretnjom sile obezbeđivale pokornost potlačenog sveta u razvoju. Danas u Ukrajini, uprkos tome što je NATO deset godina stvarao ogromne i višestruke linije odbrane u pripremi za sukob sa Rusijom, i uprkos tome što je ukrajinsku vojsku izgradio u suštini kao njegovu najveću borbenu silu, zapadni savez je odlučno poražen.
– Da je rat u Palestini dodatno razotkrio ovu slabost. Uprkos podršci NATO bombardera i nosača aviona i uprkos svakodnevnom ponovnom snabdevanju oružjem sa zapada, cionisti su odlučno poraženi na svim frontovima rata: u Gazi od strane palestinskog otpora, na severu Palestine i na Golanskoj visoravni od strane Hezbolaha, u Crvenom moru od strane Ansarullaha i širom okupirane Palestine od strane kombinacije lokalnih snaga otpora, uključujući one sa sedištem u herojskom Jemenu i okupiranom Iraku.
– Da smrt i razaranje koje cionisti nemilosrdno nanose nevinim palestinskm civilima, njihovim domovima, školama, radnim mestima i bolnicama, u vojnom smislu nisu postigli ništa – danas nema područja u Pojasu Gaze koje je sigurno za izraelske ili američke vojnike.
– Da su oba ova rata rasvetlila izuzetno značajnu promenu: da je zapad izgubio svoju tehnološku dominaciju i sa njom sposobnost da nameće svoju volju ostatku planete.
– Da je rat u Ukrajini takođe otkrio sistematsku neiskrenost imperijalističkog kampa. Nesposobni da ostvare vojne pobede, imperijalisti koriste globalnu dominaciju korporativnih medija i društvenih mreža da spinuju naslove i grade narative o ratu koji su čista Holivudska fikcija, bez ikakve osnove u realnom svetu.
– Da su u tokom tog procesa imperijalisti bili izuzetno nemarni kada su ukrajinski životi u pitanju, ne mareći za stotine hiljada ljudi koji su poslati u smrt bez ikakve vojne svrhe. Tako je još jednom pokazana apsolutna nehumanost imperijalizma.
– Da je ova dvoličnost i nehumanost najupadljivije razotkrivena u Palestini, gde snimci u realnom vremenu tekućeg genocida u Gazi dokazuju neistinost tvrdnji zapadnih novinara i političara gotovo odmah nakon što su izrečene.
– Da dok daju izjave o potrebi za mirom i pregovorima, zapadni lideri šalju neograničene zalihe oružja i finansija cionističkom genocidnom režimu. U međuvremenu, redovne masakre civila i sistematsko ciljanje škola, univerziteta i bolnica zapadni mediji gotovo i da ne spominju, ili ih otvoreno pogrešno predstavljaju. Počinioci genocida se rutinski sažaljevaju i predstavljaju kao ‘demokratske’ snage u ‘samoodbrani’, dok se oni koji se opiru ugnjetavanju nastavljaju dehumanizovati i opisivati kao ‘teroristi’.
– Da se ova dvoličnost pokazuje i u sferi diplomatije i da zemlje u potlačenom svetu sve više dolaze do zaključka da se sa imperijalistima ne može pregovarati; da njihovi sporazumi nisu vredni ni papira na kom su napisani. Da ni “Sunčani protokoli” koje je potpisala DNRK, ni proces iz Osla koji su potpisali Palestinci, ni proces iz Minska koji su potpisali Rusi nikada nisu bili iskreno usmereni ka pronalaženju pravih ili mirnih rešenja, već su bili jednostavno mehanizam za vezivanje ruku jedne strane dok su sami imperijalisti stvarali ‘činjenice na terenu’ i pripremali se za obnovu vojne agresije.
– Da kao rezultat toga, mnoge zemlje dolaze do spoznaje da jednostavno ne postoji način da ostanu bezbedne od imperijalističkog neprijateljstva i da istovremeno očuvaju svoju suverenost. Ovo je razlog za sve brži tempo kojim antiimperijalističke zemlje sada jačaju svoje bilateralne i multilateralne odnose – što je najpoželjniji razvoj za sve potlačene narode.
– Da je, uprkos svim njihovim razlikama u ideologiji i gledištims, antiimperijalistički kamp danas jači nego što je ikad bio još od smrti Josifa Staljina 1953. godine. U ekonomskom i tehnološkom smislu, jači je nego ikada, dok je imperijalizam slabiji nego ikada. Ravnoteža snaga između ova dva kampa dostiže odlučujuću prekretnicu u istoriji.
– Da su ratovi u Ukrajini i Palestini takođe otkrili bankrotstvo i trulo stanje velikog dela onoga što još uvek sebe naziva ‘komunističkim’ pokretom. Rat je pružio savršen lakmus koji pokazuje ko je pravi revolucionar, a ko je postao samo pitomi ‘opozicionar’; ko zadržava vernost antiimperijalizmu u praksi, a ko se samo skriva iza verodostojnih fraza kao pokriće za svoje trule, oportunističke akcije u podršci imperijalizmu.
– Da iskreni antiimperijalisti imaju dužnost da učine sve što je moguće kako bi radnicima predočili sve gore navedene lekcije. Moramo pomoći radnicima da shvate da su, kao što su bili lagani o Palestini i cionizmu, takođe lagani o Rusiji i ukrajinskom fašizmu, o Kini, DNRK i Iranu. Moramo iskoristiti ovo razumevanje kako bismo mobilisali mase da aktivno učestvuju u ovoj, najodlučnijoj borbi našeg doba – borbi za uništenje imperijalističkog globalnog sistema jednom za svagda.
– Da poraz u ratovima u Evropi i zapadnoj Aziji neće sprečiti imperijaliste da nastave svoj ratni pohod, već će ih, očajne da se spasu svoj sistem po svaku cenu, naterati na nove pohode. U ovom kontekstu treba se razumeti širenje NATO-a po celom svetu, pokušaj stvaranja istočnoazijskog krila NATO-a u kako bi se sukobili sa Kinom i DNRK, i izgradnju proksi vojski NATO-a u Latinskoj Americi.
Stoga se obavezujemo na sledeće:
1. Da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da pomognemo radnicima i potlačenim narodima da shvate da imaju stranu u ovom ratu; da je u interesu svakog radnika da Rusija porazi NATO, da Palestina i širi bliskoistočni otpor poraze cionizam i isteraju imperijalizam sa Bliskog istoka; da ovi veliki udarci našem zajedničkom neprijatelju mogu samo pomoći da se ubrza promena odnosa klasnih snaga u svetu i stvore bolji uslovi za borbu protiv imperijalističke dominacije i eksploatacije u ostatku sveta.
2. Da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da popularizujemo kampanju prestanka svakog vida saradnje sa imperijalističkom ratnom mašinerijom, uključujući tu i satelitske snage. Pomagaćemo radnicima da shvate svoju moć da primoraju vlade svojih zemalja da povuku podršku za ilegalno ratno huškanje cionističkih i NATO-ovih istrebljivačkih mašinerija, i da im pomognemo da se organizuju kako bi iskoristili tu moć.
3. Da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da razotkrijemo propagandu i osujetimo pripreme za rat imperijalista protiv Kine i DNRK; da pomognemo radnicima da shvate da bez obzirana to ko ispali prvi metak, svaki rat koji izbije u istočnoj Aziji biće izazvan imperijalističkom agresijom; da stoga mase moraju biti na strani Kine i DNRK i da se moraju aktivno boriti za njihovu pobedu, kao i u svakom drugom sukobu gde se imperijalizam i njegovi sateliti bore da održe ili nametnu svoju hegemoniju.
4. Da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da skrenemo pažnju masama na suštinsku nesposobnost imperijalističkog sistema da živi u miru, ističući brzo i agresivno širenje NATO-a širom sveta – posebno u istočnoj Aziji i Latinskoj Americi – i objašnjavajući da se imperijalisti nadaju da će se oporaviti od svoje ekonomske krize kroz ratove i da očajnički traže nove trupe koje će baciti na bojno polje.
5. Da ćemo raditi na širenju svesti o istorijskoj prilici koja se otvara čovečanstvu i dužnosti koju imamo da odgovorimo na zadatke koje ova epoha postavlja pred nas; da ćemo uliti optimizam radnim masama o njihovim izgledima za uspeh i svetlu budućnost koja ih čeka nakon pobede.
Imperijalizam je u dubokoj krizi, i njegove udružene snage su slabije nego ikad pre u istoriji. U međuvremenu, udružene snage antiimperijalističkog otpora jače su nego ikad.
Narodi širom sveta vape za šansom da razbiju lance imperijalističkog ropstva, siromaštva i neprekidnog rata; vape za šansom da se razvijaju u okviru humanizma i konačno socijalističkog puta, oslobođeni svih vrsta eksploatacije.
Vremena se menjaju. Širom sveta, ravnoteža snaga se pomera i revolucionarna struja raste.
Sada je vreme da udvostručimo naše napore u izgradnji Osovine otpora u svakom kutku zemlje.
Raspustite NATO!
Smrt imperijalizmu!
Nema saradnje sa imperijalističkim ratom!
Pobeda otporu!
Svetska antiimperijalistička platforma,
Vašington,
11. 07. 2024.