POKRENUTA INICIJATIVA „ZAUSTAVIMO PRIVATIZACIJU APOTEKA BEOGRAD“

Povodom dugo spominjanih planova da se izvrši privatizacija Apoteka Beograd, a koja se na žalost može očekivati odmah posle završetka procesa privatizacije Sava centra, pokrenuta je društvena inicijativa protiv ovog procesa.
NKPJ i SKOJ podržavaju u celosti ovakvu inicijativu. Stava smo da je u periodu pred nama krajnje pogubno, opasno i neodgovorno da dođe do realizacije ovih planova vlasti u Beogradu.
Na društvenoj mreži facebook se već pojavila stranica ove inicijative, kojoj možete pristupiti preko sledećeg linka:
https://www.facebook.com/groups/964535184042903/?ref=share
U nastavku prenosimo u celosti tekst dokumenta inicijative „ZAUSTAVIMO PRIVATIZACIJU APOTEKA BEOGRAD“.
ZAUSTAVIMO PRIVATIZACIJU APOTEKA BEOGRAD
Svaka privatizacija predstavlja pljačku plodova rada radnih ljudi. Otuđenjem od onih koji su stvarali dobra, nepravednim prisvajanjem u privatno vlasništvo od strane pojedinca ili grupe, to kolektivno dobro se zapravo trajno otuđuje.
Epidemija koronavirusa nam pokazala je značaj funkcionalnog sistema javnog zdravstva. Takav sistem po pravilu se ne nalazi u privatnom vlasništvu, već u državnom. Odbranom državnog karaktera svakog segmenta iz sistema javnog zdravstva, brani se i jača sam sistem zdravstvene zaštite. Pravo na zdravstvenu zaštitu je jedno od osnovnih ljudskih prava, od vitalnog je značaja za svako društvo, pa tako i naše.
Iz tih razloga bitku za Apoteke Beograd ne smemo izgubiti.
PREDNOSTI JAVNOG VLASNIŠTVA I MODELA IZ SOCIJALIZMA U ODNOSU NA PRIVATIZOVAN I DEGRADIRAN SEKTOR FARAMCIJE U SRBIJI
1. U periodu socijalizma učešće (participacija) pacijenta bila je simbolična i neosetna. Danas se participacije uvode za mnoge vidove zdravstvene “zaštite”, odnosno kako se danas potencira u novom rečniku “usluga”. Tako se nameti za lekove, lečenje i uopšte zdravstvenu zaštitu sve više povećavaju.
2. Broj radnika u jednoj smeni u državnoj apoteci u vremenu socijalizma iznosio je 7-8 radnika. Ovo danas nije slučaj ni sa Apotekama Beograd, a kamoli sa apotekama koje su u privatnom vlasništvu.
3. Dežurstva u socijalizmu u apotekama su se dodatno plaćala. Danas u apoteci Beograd dežurstva nisu dodatno plaćena, nego se smanjuje broj radnih sati u toku radne nedelje dežurnom radniku. Smena radnika u socijalizmu bila je 7h i 30 minuta i prekovremeni rad nije bio praksa. Takođe, vikend je bio neradan, a uspostavljen je sistem dežurnih apoteka, koje su radile 24h. Danas zvanična smena u apoteci traje 8h, veoma česta pojava je prekovremeni rad u današnjim privatnim apotekama od 10, pa i do 12 sati koji nije dodatno plaćen. To nije slučaj u preostalim državnim apotekama poput Apoteka Beograd.
4. Doprinosi koji podrazumevaju socijalno, penziono i zdravstveno osiguranje u socijalizmu su bili u potpunosti obezbeđeni i plaćeni kroz ceo radni vek. U sistemu današnjih privatnih apoteka postoje razne varijacije poslovanja, ali je veoma česta pojava da su radnici prijavljeni na niže plate kako bi odvajanje poslodavca za doprinose bili što manje, a da bi zadržao radnika dotira “dodatak na platu” koji predstavlja otvoreni primer sive ekonomije.
5. Sistem državnih apoteka je u periodu građanskog rata, embarga, sankcija i bombardovanja, tokom devedesetih godina održao nivo snabdevenosti, distribucije, ispravnosti i dostupnosti lekova na nivou koji je zbrinuo sve građane, upravo zbog sistema državnih apoteka i farmaceutske industrijske proizvodnje. Danas su ostali samo fragmenti tog sistema, između ostalog u vidu apoteka Beograd, Zaječar i Subotica.
O APOTEKAMA BEOGRAD
Apoteke Beograd koje funkcionišu na široj teritoriji našeg glavnog grada predstavljaju dragocen deo sistema zdravstvene zaštite za gotovo svakog 3-4. građana Srbije. Pored povoljnih cena farmaceutskih proizvoda, Apoteke Beograd imaju važnu stručnu prednost, bolje uslove rada i kvalitet proizvoda u odnosu na privatne apoteke.
1. Na teritoriji Beograda ima 124 apoteke. U Apotekama Beograd je zaposleno preko 1000 radnika.
2. Svaka Apoteka Beograd ima sopstvenu laboratoriju tj. magistralu. Najveći deo privatnih apoteka nema laboratoriju.
Zbog toga tokom epidemije ključna uloga je bila u Apotekama Beograd jer ima sopstvenu proizvodnju. Tako je tokom epidemije najveći pritisak pao na radnike u državnim apotekama.
3. U Apotekama Beograd minimalan broj radnika u jednoj apoteci je 4. od kojih su uvek 2. farmaceuta i dva farmaceutska tehničara. Tj. po jedan od oba kadra u smeni. To nikako nije slučaj u privatnim apotekama, gde se ne poštuje minimum radnika u apoteci, a ni struktura stručnog kadra.
4. U Apotekama Beograd rad u toku nedelje nikada ne prelazi 40 sati. Čak ni kada su u pitanju dežurstva. Tim koji dežura ima pogodnosti jer kraće radi u toku nedelje. Rad vikendom se računa takođe kao dežurstvo. Državni praznici su dodatno plaćeni.
U privatnima apotekama je to veoma različito definisano, po potrebi i slobodnoj volji poslodavca. Usled toga dolazi do velikih nepravilnosti i mahinacija na štetu radnika. Apoteke su često prijavljene da rade samo radnim danima, a zapravo rade i vikendom. Neretko je prijavljeno više radnika nego što je zaposlenih u apoteci. Radi se često preko 8.sati na dnevnom nivou čime se kriše zakoni, a iscrpljenost radnika doseže maksimume. Državni praznici se ne plaćaju dodatno.
5. Apoteke Beograd antibiotike i sedative izdaju isključivo preko overenog recepta što je zakonski regulisano i ispraćeno. U privatnima apotekama je nezvanično u slobodnoj prodaji, bez obzira što se na taj način krši zakon i direktno ugrožava zdravlje stanovnika.
6. Privatne apoteke rade po principu slobodnog tržišta i zato mogu da formiraju razne popuste, akcije i sl. Državne apoteke nemaju takav način prodaje. Iz ovih razloga neretko se dešava apsurdni fenomen – pacijenti odlaze i kupuju proizvode u nekoj privatnoj apoteci, jer je na popustu, ali dođu u državnu apoteku po savet u vezi proizvoda (preparata, medikamenta i sl. ne i lekova*).
Poverenje građana je veliko u državne apoteke.
*Cene lekova su regulisane zakonom i nemaju mogućnost razlike u marži bez obzira na svojinu apoteke.
7. Stažiranje novih radnika državne apoteke ne plaćaju. Privatne plaćaju oko 20 hiljada mesečno. Time je usmerena nova radna snaga ka privatnim apotekama. Državne apoteke daju mnogo stručniju stažersku praksu, ali nemaju mogućnost da plate stažiranje radniku. Plaćanje radnika u državnim apotekama dolazi iz budžeta, a budžet države ne predviđa te troškove za farmaceutske radnike na stažu.
Zaposlenje novih radnika u državnim apotekama je bilo zamrznuto do februara ove godine.
8. Prostorno pozicioniranje apoteka je zakonski regulisano kako bi bile ravnomerno raspoređene prema broju stanovnika. Tokom restauracija kapitalizma privatne apoteke su se stihijski i neplanski otvarale jedna pored druge, poput kladionica ili trafika. Slobodna i divlja konkurencija je dovela do neravnomernog rasporeda objekata apoteka na uštrb zdravstvenih potreba.
9. Sprovođenje zakona nije kontrolisano u slučaju privatnih apoteka sa ciljem podsticanja privatizacije i ohrabrivanja u investiranje. Vlasnici privatnih apoteka veoma često nisu farmaceuti ili neki drugi kadar iz oblasti zdravstva, nego prosto preduzetnici. Kako zakon predviđa da apoteka mora biti vođena od strane farmaceuta, onda vlasnik prosto prebaci apoteku na vođenje ili čak vlasništvo nekom farmaceutu, iako taj farmaceutski radnik ne vodi poslovanje te apoteke.
10. Od 124 apoteke u startu epidemije koronavirusa 27 nije imalo zaštitno staklo na pultu, privremeno su zatvorene, staklo je odmah postavljeno i nastavile su nesmetano rad. Od 1000 radnika koji rade u Apoteci Beograd od početka epidemije zaraženo je kovidom njih oko 20. U privatnima apotekama zbog pristupa zdravstvu kao usluzi, a ne javnom dobru, apoteke često imaju “otvoren pristup” prema “mušteriji” ili “korisniku usluga”, a ne kao pacijentu. Iz tog razloga mnoge privatne apoteke nemaju zaštitno staklo na pultu, pa je bezbednost pacijenata i zaposlenih ugrožena.
ŠTA SVE GUBIMO PRIVATIZACIJOM APOTEKA BEOGRAD
1. Apoteke Beograd kao deo državnog sistema predstavljaju važan izuzetak na tržištu lekova. Apoteke Beograd rade sa malom maržom i u interesu građana. Predstavljaju često jedini izbor i opciju građanima iz najširih socijalnih slojeva. Bez cena i uslova dobavljanja lekova iz ove institucije mnogi građani će ostati bez adekvatne zdravstvene zaštite jer neće imati novca za lekove.
2. Apoteke Beograd imaju obavezu da snize cenu leka ukoliko se kupuju na rabat (tj. u većoj količini po nižoj ceni). Za razliku od njih, privatne apoteke nemaju ovu obavezu, tako da u pojedinim slučajevima cene ostaju iste, a nekad se menjaju u skladu sa akcijama za potrošače koje organizuje apoteka. Rabat nije zakonski regulisan u slučaju privatnika, zbog čega se narušava konkurencija i stvara monopol. Ovo će takođe neminovno uticati na povećanje cena lekova ukoliko se Apoteke Beograd budu privatizovale.
3. Ukoliko se privatizuju Apoteke Beograd tržište lekova će izgubiti instituciju koja presudno „korektivno“ utiče na cene lekova i u ostalim apotekama. Poskupljenja cena lekova će se neminovno pojaviti i kod sada postojećih privatnih apoteka.
4. Sistem javnog zdravstva će privatizacijom Apoteka Beograd izgubiti značajan deo prihoda što će se neminovno loše odraziti na ukupno stanje u zdravstvu, a ne samo u domenu farmacije.
5. Apoteke Beograd su u obavezi da raspisuju javne nabavke, za razliku od privatnih apoteka. Time je proces kontrole nabavke lekova transparentniji, što suštinski utiče i na njihov kvalitet. S druge strane, privatne apoteke funkcionišu isključivo po tržišnom principu. Ukoliko se privatizuju Apoteke Beograd, taj princip će biti jedini važeći i u ovoj instituciji.
6. Apoteke Beograd građanima nude na jednom mestu najširi spektar lekova koji se mogu dobiti na recept. U slučaju privatizacije izvesno se može očekivati značajno smanjenje tog spektra.
7. Po privatizaciji, u doglednom periodu, kao što je slučaj i sa ostalim privatizacijama, uslediće značajna otpuštanja radnika, posebno imajući u vidu znatno manje osoblja u privatnim apotekama u odnosu na državne. Time će mnogi ljudi ostati bez posla i povećati armiju nezaposlenih, ili rešiti da napuste zemlju.
8. Imovina Apoteka Beograd nalazi se u vlasništvu grada Beograda. Aktuelne gradske vlasti su nesposobne da imovinom grada upravljaju racionalno i u interesu građana. U prilog privatizaciji Apoteka Beograd bila je izjava gradskog menadžera Gorana Vesića koji je naveo da grad ne treba da se bavi drugim pitanjima sem komunalnih, i to naveo kao opravdanje za privatizaciju. Zapravo jedini princip kojim se rukovode je prodaja svega što se može prodati po cenu da se prodatim objektima menja namena. To bi neminovno bio slučaj i sa Apotekama Beograd, tj. brojnim apotekama iz lanca ove institucije, čime će se u Beogradu smanjiti broj apoteka i dostupnost lekova građanima.
Apoteke Beograd su, kao i ukupna zdravstvena zaštita pretrpele već ogromnu štetu od 2000. godine naovamo. I prethodna vlast u Beogradu, pod upravom Dragana Đilasa finansijski je ojadila Apoteke Beograd. Zakonski i sistematski država je voljom pojedinaca željnih pljačke unosnog resursa i usled nesposobnosti da upravlja velikim sistemom od opšte koristi i interesa, podsticala tržišni upliv i privatne inicijative u oblasti farmacije. Time su u građani u Srbiji već puno izgubili, dobili su znatno skuplje i nedostupnije lekove. Brojne belosvetske farmaceutske kuće su preplavile naše tržište svojim suplementima i kozmetičkim preparatima koji su skuplji a neretko lošijeg kvaliteta od onih koje je domaća farmaceutska industrija proizvodila.
Degradiranost sistema javnog zdravstava u Srbiji koji je nužna posledica sukobljavanja interesa od opšteg značaja sa interesima profita privatnog sektora. Najveći gubitnici u ovom slučaju su najširi narodni slojevi, velika većina građana.
Zdravstvena zaštita građana će i po okončanju epidemije koronavirusa biti važna tema u okviru koje se vidi koliko je neko društvo odgovorno i pravedno. Odbrana od privatizacije Apoteka Beograd predstavljaće podsticaj za odbranu prava na zdravlje naših građana, kao i veliki podstrek ka samopouzdanju naroda koji se bori za svoje vlastite interese.
Inicijativa „Zaustavimo privatizaciju Apoteka Beograd“
Informativna služba NKPJ,
09. 11. 2020.