NKPJ ZA VOJVODINU OBELEŽIO GODIŠNJICU SMRTI PRVOG VOJVOĐANSKOG SOCIJALISTE

Delegacija NKPJ i SKOJ-a u Novom Sadu polaganjem cveća na grob dr Đorđa Đoke Mijatovića obeležila je 142 godine od smrti ovog prvog vojvođanskog socijaliste, lekara, novinara i bliskog saradnika jednog od najznačajnih radničkih tribuna sa Balkana Svetozara Markovića.
Doktor Đorđe Đoka Mijatović rođen je u Novom Sadu u proleće 1848. godine a umro u svom rodnom gradu 21. maja 1878. godine. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Novom Sadu, a klasičnu gimnaziju učio u Pečuju i Požunu. Studirao je prava u Pešti i na Sorboni a potom agronomiju u Americi i medicinu u Cirihu gde je doktorirao 1875. godine. Sprijateljio se sa Svetozarem Markovićem, sarađivao u njegovom „Radeniku“ i do kraja života ostao veran socijalističkim idejama. Još kao gimnazijalac napisao je svoj prvi rad „O duševnom razvijanju čoveka i čovečanstva“, a kao član Ujedinjene omladine srpske iz Pariza je slao članke za „Zastavu“. U Ženevi je sarađivao sa Novosađankama sestrama Ninković i štampao ćirilicom srpske i ruske socijalističke knjige i brošure. Znao je više jezika i uspešno prevodio socijalističku literaturu koja je cenzurisana ali je krijumčarena stizala do srpskih čitalaca u Austriju i Kneževinu Srbiju.
Posle zabrane lista Radenik pokušaju da se Radnik zameni nekim novim socijalističkim glasilom koje će izlaziti u Novom Sadu na inicijativu Đoke Mijatovića održan je sastanak vojvođanskih socijalista, kao i emigranata socijalističkih stremljenja među kojima su bili: Svetozar Marković, Sreta Anđelković, Vasa Pelagić i Manojlo Hrvaćanin. Tada je pokrenut list Jednakost na čijem je čelu bio upravo Đorđe Mijatović. Prvi broj izašao je 1. juna 1872. godine. List je u prvom broju objavio program glasila pod naslovom “Jednaka prava, jednake dužnosti i jednake slobode za sve”.
“Ne leđima ogromne većine radnog sveta leži jedan ogroman teret, a tej teret se zove “državni poredak”. Narodu se obično govori: “državni poredak stvoren je zato da vas čuva i brani – da vaša prava niko ne dirne, radite vi samo, izdržavajte i održavajte državni poredak, a za ostalo se ne brinite”. I narod plaća milijone krvavo zarađene u znoju svog lica, daje stotine iljade svojih sinova – žrtvuje svoje telo i svoju krv da se održi taj tajanstveni, njemu ne poznati “državni poredak”. Baca sve to kao u mutnu vodu, i ne vidi nikakva ploda. Sa raznih strana pozivaju na njegov patrijotizam i njegovu svest, a pozivju ga na borbu, hvale ga što je junački odbranio svoja prava, a narod gleda začuđeno oko sebe, pita: gde su ta prava i gde su blagodeti tih prava, za koja se on bori od toliko godina? NJegov kućni prag prelazi samo svakidanja briga za svakidanji leb – posećuju ga još finansijska egzekucija i regrutska komisija; ali svetlost slobode i sreće što je uživa razvijen, osiguran čovek, ne posećuje nikako njegov dom”.
List Jednakost preneo je na svojim stranicama i 14 tačaka u kojima su sadržani zahtevi socijalističkog pokreta:
- Ukidanje stojaće vojske i uvađanje opšteg narodnog oružnja, s pravom da narodni vojnici svoje starešine sebi biraju.
- Opšte pravo glasanja i povratak municipalnih ustanova, s dodatkom da se svaki novi zakon pred ceo narod ima doneti i tek s odobrenjem narodnim da kao zakon u život može stupiti
- Umanjenje plate sviju velikih činovnika na 3000 forinti
- Umanjenje broja činovnika na neophodan broj
- Pravo da svaki građanin opštine i županije zakonske predloge može podnositi
- Uvađanje progresivne sisteme poreza tj. što je veća suma prihoda, da veći procenat plaća
- Oslobođenje od sveke poreze, koji imaju dohod ispod 400 forinata ili čija zasluga tu sumu ne nadmašuje
- Da se nikom zbog duga nepokretna dobra ne mogu prodati, koje posedniku prihod do 400 forinata osiguravaju
- Opšta, besplatna, obavezna nastava
- Nagrada roditeljima, koji bi od dece za to vreme pomoći mogli imati
- Ograničenje časova radnika na 8 sahati kako u fabrikama, tako i po poljima i drugim mestima
- Izvestan deo državnog prihoda opredeljuje se godišnje na podizanje narodnih fabrika, zemljodelskih zadruga
- Drugi deo određuje se na izdržavanje svih bogalja i nemoćnika koji nisu u stanju da se izdržavaju
- Potpuno pravo govora, pisanja, sastajanja, udruživanja, itd.
Tokom boravka na Dalekom istoku razboleo se od indijske groznice. Neuspešno se leči po metropolama Evrope, da bi se 1878. vratio u Novi Sad ozbiljno narušenog zdravlja. Planirao je da se posveti lekarskom pozivu pošto se bude izlečio. Matici srpskoj zaveštao je svoju biblioteku, a hemijsku i fizičku laboratoriju i prirodnjačke zbirke stručnim školama.
Umro je u svom radnom Novom Sadu gde je u sahranjen.
Informativna služba NKPJ,
21. 05. 2020.