PANDEMIJA KORONAVIRUSA – OGLEDALO ODNOSA KAPITALIZMA I SOCIJALIZMA

Pandemija koronavirusa je iz korena promenila živote trećine svetske populacije, donoseći zaoštravanje protivurečnosti između radničke klase i buržoazije, socijalističkih i kapitalističkih zemalja.
Za reakciju ova dva tabora najilustrativniji su primeri SAD i Kube.
Zdravstveni sistem SAD, nalazi se pod potpunom kontrolom privatnog kapitala, i u kriznoj situaciji pokazuje sve svoje nedostatke. Nedostatak osnovne medicinske opreme, poput maski, rukavica i zaštitnih odela osećao se mesecima pre pojave virusa, a danas je dostigao apokaliptične razmere. Količina maski koje SAD poseduje mogu da zadovolje samo 1% potreba medicinskog osoblja. Lekari su primorani da istu opremu koriste za lečenje svih pacijenata, nezavisno od toga da li su zaraženi koronavirusom.
Najgora situacija je u Njujorku, inače žarištu epidemije u SAD, gde zdravstveni radnici umesto zaštitnih odela nose džakove za smeće što je već prouzrokovalo nekoliko smrtnih slučajeva, uključujući i šefa medicinskog osoblja.
Celoj zemlji nedostaju respiratori te se dešava da nekoliko ljudi čeka da trenutni korisnik respiratora umre kako bi oni došli na red. Bolnice su prepune, a samo na obično testiranje se čeka satima.
Zdravstveni sistem okrenut ka sticanju profita nimalo ne ceni ljudske živote. Primer za to je smrt sedamnaestogodišnjeg mladića u Los Anđelesu, kome je odbijeno lečenje zato što nije imao zdravstveno osiguranje, dok je u Ilinoisu umrla prva beba od posledica novog virusa. Oko 27,5 miliona Amerikanaca (oko 8,5% populacije) ne poseduje nikakav vid zdravstvenog osiguranja.
Američka buržoaska klasa, predvođena predsednikom Donaldom Trampom, borbu za sticanje profita stavlja ispred borbe protiv virusa, koristeći se pri tom metodama obmane. Tako je, na primer, portparol jedne njujorške bolnice izjavio da Njujork ima sasvim dovoljnu količinu medicinske opreme. Američka vlada, ne želeći da naškodi krupnom kapitalu, nevoljno sprovodi mere socijalnog distanciranja. Samo pojedine države su zatvorile manje neophodna preduzeća i uvele rad od kuće.
Zakasnela reakcija države dovela je do toga da trenutno u SAD-u danas ima preko 170 000 obolelih, kao i 3400 umrlih. Većina republikanskih političara zastupa naučno odbačenu teoriju “imuniteta stada”, po kojoj država uopšte ne treba da se bori sa kovidom-19. Tako je teksaški poručnik-guverner Den Patrik izjavio kako bi se trebalo nastaviti sa normalnim životom, te kako bi stariji građani trebalo da se “žrtvuju” za dobrobit američke ekonomije.
S druge strane zdravstvo socijalističke Kube još jednom je pokazalo svoju superiornost u odnosu na zdravstvene sisteme kapitalističkih zemalja. Kubanci, koji 11% svog BDP-a ulažu ne samo u lečenje stanovništva, već i u opsežna medicinska istraživanja, ovih dana sprovode masovna testiranja stanovništva na koronavirus. Oko 28 000 studenata medicine učestvuju u otkrivanju zaraze, a do sad su obišli oko milion ljudi. Ova ostrvska zemlja trenutno ima 186 zaraženih i 6 umrlih.
Ipak, Kuba se najbolje pokazala na međunarodnom frontu borbe protiv virusa. Još na početku epidemije, kubanski stručnjaci pružili su veliku pomoć kolegama iz Kine kako na terenu, tako i na pronalaženju leka protiv virusa. Kubanski lekari prvi su pritekli u pomoć narodu Italije. Njih 52 stiglo je zajedno sa tonama medicinske opreme već u prvim danima krize. “Internacionalne brigade” lekara uveliko pružaju pomoć narodima Venecuele, Nikaragve, Jamajke, Surinama i Grenade.
“Armija belih kecelja”, kako je Fidel Kastro nazvao kubanske medicinare, već decenijama pružaju pomoć svim zemljama sveta, posebno onim nerazvijenim. Oni su od 1963. godine do danas imali više od 600 000 akcija u 164 zemlje, najviše u državama Latinske Amerike i Afrike. Poslednjih godina, Kubanci su se nalazili u prvim linijama fronta borbe protiv kolere na Haitiju, kao i ebole u Zapadnoj Africi.
Kubanska medicina poznata je kao jedna od najnaprednijih na svetu. Uprkos blokadi nametnutoj od strane SAD, koja u velikoj meri otežava nabavku čak i najosnovnijih sredstava, Kubanci uspešno otkrivaju lekove protiv većine bolesti koje muče čovečanstvo. Takav slučaj je i sa koronavirusom. Kubanski Interferon Alfa 2B, čiji je razvoj započet još 1986, a koji se pokazao kao veoma efikasan protiv HIV-AIDS, Hepatitisa B i C, Herpes zostera, kao i različitih vrsta kancera, našao je svoju primenu i kao lek protiv novog virusa. Ovaj lek, koji se od februara proizvodi i u Kini, spasao je nebrojene živote, što se može videti na primeru Južne Koreje, koja, zahvaljujući intenzivnoj primeni Interferona Alfa 2B od 8000 zaraženih ima samo 72 smrtna slučaja. Veliki broj zemalja poslao je molbu za dobijanje ovog leka, čija je proizvodnja udvostručena. Prema rečima Kubanaca, leka ima dovoljno kako za strano tržište, tako i za domaće potrebe.
Jedine države koje ne koriste benefite kubanske medicine jesu SAD i njeni sateliti, poput Brazila, Kolumbije i Ekvadora. Njihovi režimi, lojalni američkim imperijalistima, proterali su kubanske lekare, čime su značajno unazadile sopstvene zdravstvene sisteme. Kapitalisti su time još jednom pokazali da ih interesuje isključivo profit, a ne ljudski životi.
Ključ uspeha kubanskog zdravstva leži u njegovom socijalističkom karakteru. Ono je besplatno i dostupno širokim masama. Za razliku od Zapada, koje svoje zdravstvo orijentiše ka pojedincu koji može da plati lečenje, Kubanci usvajaju kolektivni princip koji podrazumeva centralizovanu kontrolu svih delatnosti zdravstva od strane države, kao i održavanje velikog broja domova zdravlja koji se bave prevencijom bolesti. Kubanski lekari, koji rade za državu a ne za privatnika, žele da spreče bolest, a ne da zgrću ogromne količine novca tokom dugotrajnog lečenja.
Komercijalizovano zdravstvo i ekonomija zasnovana na eksploataciji čoveka od stane čoveka nikako ne može pružiti odgovarajuću zaštitu od virusa. Danas je potpuno jasno da je jedino socijalizam sposoban da se na odgovarajući način bori protiv ove kao i svih drugih pošasti.
Informativna služba NKPJ,
01.04.2020.